Lastovo je otok bogate i složene povijesti, smješten na južnom dijelu Jadranskog mora. Njegova priča počinje još u prapovijesno doba — prve ljudske tragove na otoku potvrđuju arheološki nalazi u okolici, koji govore o životu u neolitiku.
Kroz stoljeća, Lastovo su naseljavali Iliri, a zatim Grci, koji su na njemu osnovali svoje naseobine. Rimljani su otok nazivali Augusta Insula, ili „Carski otok“, a njihov utjecaj vidljiv je u arheološkim nalazima u mjestu Ubli.
Dolaskom Slavena u 7. stoljeću, otok postaje dio hrvatskog kulturnog prostora. Već u 10. stoljeću Lastovo je spomenuto u zapisima bizantskog cara Konstantina VII. Pod vlašću različitih srednjovjekovnih gospodara, otok je zadržao snažan osjećaj zajednice i tradicije.
Godine 1272. stanovnici Lastova odlučuju se na savez s Dubrovačkom Republikom, što im donosi posebnu autonomiju. Statut iz 1310. godine jedan je od najvažnijih dokumenata koji je regulirao život otočana, potvrđujući njihove običaje i prava. Na taj način, Lastovo je dugo čuvalo svoj jedinstveni identitet u okviru dubrovačke vlasti.
U 16. i 17. stoljeću otok je bio izložen napadima gusara, što je dodatno učvrstilo zajedništvo i obrambene sposobnosti otočana. Uslijedile su razne promjene vlasti — od Napoleonovih trupa, preko britanske uprave, pa do pripajanja Austriji.
U 20. stoljeću Lastovo je bilo pod talijanskom upravom, što je donijelo svoje izazove, ali i razvoj otoka. Nakon Drugog svjetskog rata postaje dio Jugoslavije, a od 1991. i samostalne Republike Hrvatske.
Danas Lastovo čuva brojne tragove svoje prošlosti: kamenite kuće s prepoznatljivim fumarima (dimnjacima), 46 crkava i kapelica, te bogatu tradiciju koja se i dalje njeguje kroz narodne običaje poput Lastovskog poklada.
Zaštićeno kao Park prirode i poznato po čistom zvjezdanom nebu, Lastovo je istinski dragulj Jadrana – mjesto gdje se prošlost osjeća u svakom kamenu i svakom koraku.
