Lastovski statut kroz pero akademkinje Nelle Lonza
U sklopu projekta „Lastovski bural“, velika nam je čast predstaviti niz kraćih popularno-znanstvenih tekstova o Lastovskom statutu iz 1310. godine, koje je za našu zajednicu napisala akademkinja Nella Lonza, istaknuta povjesničarka prava i redovita članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
U šest tematskih cjelina približava se širi povijesni kontekst nastanka Statuta, njegova dugovječnost, sudbina rukopisa i prijepisa, ali i pravna mudrost koja se očituje u svakodnevnim pravilima života na otoku – od suživota poljodjelstva i stočarstva do brige za zajedničke resurse. Posebnu vrijednost tekstovima daje i opis materijalnosti samih rukopisa – pergamena, rukopisi, tragovi korištenja – koji nas vraćaju u živi dodir s prošlošću.
Ovi tekstovi ne samo da osvjetljavaju povijest jednog od najvažnijih pisanih izvora na hrvatskim otocima, već nam pokazuju koliko je duboko Lastovski statut i dalje utkan u identitet zajednice.
Zahvaljujemo od srca akademkinji Nelli Lonza što je prepoznala vrijednost našeg projekta i podržala popularizaciju znanja iz prošlosti ovim vrijednim doprinosom. Tekstovi su sastavljeni s mnogo znanstvenog uvida, ali i osjećaja za lokalnu zajednicu kojoj pripadaju.
Lastovski statut (1310.): pravo male zajednice u doba velikih gradova
U najrazvijenim europskim centrima statuti – knjige u kojima su se skupljali svi važniji zakoni – počeli su se donositi u 12. stoljeću, a na našoj obali tek stoljeće kasnije. U svim tim sredinama statuti su iz knjiga po kojima se ravnao pravni život izrasli u snažne simbole identiteta svojih zajednica. No, uglavnom je riječ o povećim gradovima, dok su pravne knjige za manje ruralne sredine u to vrijeme velika rijetkost. Na hrvatskom prostoru ističu se Vinodolski zakon iz 1288. i naš Lastovski statut iz 1310. Zapisivanje prava u jednu knjigu na Lastovu svakako je potaknula činjenica da je otok još od 13. stoljeća bio upravno vezan s Dubrovnikom, pa je vlast bila podijeljena između zajednice otočana, koja je uživala široku autonomiju, i predstavnika dubrovačkog kneza. U tom dvovlašću trebalo je Statutom ponuditi jasnu pisanu podlogu za pravni život, koja je upotpunjavala lastovsko običajno pravo koje je postojalo i prije toga i nastavilo vrijediti uz statut.
Između pergamene i promjene: sudbina Lastovskog statuta
Originalni rukopis Lastovskog statuta iz 1310. nije sačuvan, no tako je s većinom starih statuta (pa i dubrovačkim iz 1272.). Zamijenjeni su prijepisima, ne zato što se original ne bi poštovao, nego zato što su to bili živi tekstovi, podložni izmjenama i dopunama, pa bi u jednom trenutku rukopisi postali nepregledni i nepraktični za primjenu. Osim toga, stalnim vrćenjem stranice su se oštećivale i tekst brisao, bez obzira što se rabila otporna pergamena, a ne papir. Najstariji prijepis koji nam je sačuvan izrađen je dosta brzo nakon originala, krajem 14. stoljeća i čuva se u zbirci rijetkosti u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Uzbudljivo je što se danas može držati u rukama knjigu kojom se koristio neki sudac ili knez na otoku prije 600 godina.
Statut u srcu zajednice: 700 godina kasnije
Nijedan od sačuvanih starih prijepisa Lastovskog statuta nažalost danas nije na otoku, osim dosta mlađeg Dundovićeva prijepisa koji se čuva u župnome dvoru. Primjerci su pohranjeni u Zagrebu, u Rimu i dva u Dubrovniku (jedan u Državnom arhivu, drugi u samostanu Male Braće). Danas, u vrijeme digitalizacije, na otok su se “vratile” snimke stranica ovih rukopisa, a tiskano izdanje Statut je učinilo dostupnim svima zainteresiranima. Oduševljenje s kojime je zajednica dočekala tu knjigu pokazuje koliko je Lastovski statut i danas utkan u identitet otočke zajednice. S pravom!
Zašto je Lastovski statut trajao 500 godina?
Nakon početne jezgre sastavljene 1310. Statut se stoljećima dopunjavao, a najvažnije je istaknuti da je ostao na snazi skoro petsto godina! Naravski, tadašnje tradicionalno društvo nije se tako brzo mijenjalo kao ovo u kojemu danas živimo, pa nije ni bilo nužno često mijenjati propise. Međutim, u podlozi je još jedna misao koju nije naodmet poslušati: neozbiljno je pravo mijenjati svako malo, jer to izaziva nesigurnost među ljudima kojima su ti propisi namijenjeni. Ustvari, kad se sastavlja zakone, trebalo bi misliti na temeljitost i trajnost i sročiti ih tako da ne zastare za čas. To je svakako nešto čemu nas dugi život Lastovskog statuta može poučiti!
Granice i pravila: upravljanje resursima u Lastovskom statutu
Posebno je zanimljivo, pa i danas poučno, kako Statut traži ravnotežu između poljodjelstva i stočarstva, osobito brinući da “agresivniji” uzgoj stoke ne ugrozi obrađena polja. Zato, na primjer, Statut propisuje da nasade treba zaštititi tako da ih se ogradi suhozidom ili živicom, a s druge strane postavlja granice uzgoju i držanju stoke: određuje se koliko grla svaka obitelj smije držati, traži se da pastiri budu odrasli, zabranjuje se puštanje na pašu u vinogradima i voćnjacima i utvrđuje plaćanje poljske štete. U Statutu se također ogleda briga o resursima na otoku, na primjer za zemlju koja je zajednička i slobodna za pašu stoke svih otočana.
Rukopis s otoka: tragovi života u pergameni
Svaki rukopis Lastovskog statuta priča svoju priču! Svi najstariji primjerci pisani su na pergameni, vrlo izdržljivom i skupom materijalu, baš zato da potraju dugo vremena. Pergamena se izrađivala od štavljenih koža, koje su se posebno namakale u tekućinama, sušile, razapinjale i gladile. Njihova izrada tražila je ruku stručnjaka i nema dvojbe da je materijal za primjerke Lastovskog statuta pripremljen u Dubrovniku, a uredan rukopis i ljepota slova otkriva da ga je prepisivala ruka vještoga pisara. No, dugotrajna uporaba ostavila je na njima i tragove života. Neka razderana mjesta krpana su iglom i koncem! Također, na unutarnjoj strani korica vide se razni privatni zapisi i crteži perom onih koji su bili u službi na otoku. Na nekim posebno važnim mjestima u tekstu netko bi nacrtao ručice s ispruženim prstom. Sve su to tragovi svakodnevice i duge uporabe koji nam približavaju davno prošlo vrijeme.
