Tekst i scenu za izvedbu Lastovske udaje napisala je Annette Mufić Trojković.
Lastovska udaja – tradicija i običaji
Lastovska udaja je tradicijski čin od nekoliko dana u kojem je središnja figura mlada nevjesta. Vrhunac je, naravno, sam vjerski čin nedjeljom ili blagdanom na velikoj misi u župnoj crkvi sv. Kuzme i Damjana ili u drugim većim crkvicama na otoku Lastovu, na primjer crkva sv. Antuna u Lastovu. Mlada je nevjesta za ovu priliku odjenuta u narodnu nošnju s bijelim vijencem na glavi. S obzirom na to da je mladoženja u zadnje održanim lastovskim udajama u 20. stoljeću bio odjenut u svečano odijelo toga doba a ne u narodnu nošnju, ne može se sa sigurnošću reći kako je to ranije bilo. Izgled muške narodne nošnje nije poznat. Zaključak razgovora naših najstarijih korisnica je da s obzirom na to da se ne zna izgled muške narodne nošnje, ni u usmenoj predaji, možda nije ni postojala kao takva. Bogatstvo ženske narodne nošnje s kojom se pokazivao društveni status stavilo je izgled Lastovca u drugi plan koji je u vremenskom tijeku odjenuo najsvečanije odijelo toga doba.
„Pozivanje svatova na vjenčanje obavili bi sami mladenci četvrtkom prije vjenčanja i to usmeno, posjetom njihovim kućama. Sama svečanost započinjala bi već u subotu popodne, prije zalaza sunca prijenosom djevojčine dote iz rodne kuće u kuću budućeg muža. Dota bi se složila u ‘krošnje’ (košare spletene od šiblja), odnosno u ‘škrabice burala’ (ladice komode) kad je bural postao sastavni dio dote, i prekrila ukrašenim pokrivačima. Zatim, s krošnjama i škrabicama na glavi, zaputile bi se prema kući mladoženje nevjestine sestre i rođakinje, slijedio bi ih nevjestin brat ili rođak noseći na leđima praznu škrinju ili bural, a za njima bi dolazili mladenci. […] Došavši u kuću mladoženje, mlada bi dotom namjestila bračni krevet, uredila sobu i ključ sobe uzela k sebi.“ (Jurica, Antun: Svadba i svadbeni običaji, Lastovo kroz stoljeća, Matica hrvatska Lastovo, 2001., str. 472-473.)
Na dan vjenčanja, mladoženja bi sa svojom „svaćom“ pristupio rodnoj kući mlade nevjeste. Svadbena povorka krenula bi u crkvu u kojoj se održao vjerski čin vjenčanja.
Scenski nastup Lastovske udaje
Naša izvedba Lastovske udaje zapravo počinje sa sljedećim tradicijskim redoslijedom, iako smo čin vjenčanja polaženjem mladenaca i kumova u crkvu uklopili u predstavu.
Svatovi bi u odvojenim kućama slavili te bi se nakon ručka mladoženjina „svaća“ uputila prema mladinoj kući gdje bi brat mlade nevjeste sastavljao takozvanu „kudjeju“ (vreteno) koja je predmet udaje na koji se darivalo („zaprela kudjeja“, što znači opremiti darovima vreteno), prvo majka mlade uz pjesmu pa svi ostali iz njezine kuće. Zatim bi se prolazilo kroz mjesto, gdje bi Lastovci također dodali svoje poklone. Ako se darivao novac, kovanice ili zlatnici bi se utisnuli u postavljenu jabuku na kudjeju. Ostali pokloni su se prebacili ili vezali na kudjeju. Darivanje se nastavljalo u mladoženjinoj kući te bi zadnji čin bio predaja kudjeje mladoj koja bi je spremila u svoju bračnu sobu. S tim činom naša izvedba završava. Tada bi se mlada presvukla iz narodne nošnje u takozvani pandjel koji je svečana roba Lastovke i pir bi se nastavljao.
Izvedba Lastovske udaje koncentrira se na spomenuti dio svadbe jer je popraćena svatovskim pjesmama „Zaprela se kudjeja“, „Lijepa se Mare udala“ i „Pod onu goru visoku“ koja se zapisala što potpunije moguće.
Glavni likovi Lastovske udaje u našem glazbeno-scenskom nastupu su: mlada nevjesta (Carla Lučia Grgurević), mladoženja (Tomislav Milutinović), majka (Anica Glumac-Huhran) i otac nevjeste (Janes Vlašić), starija sestra (Marija Trojković) i mlađa sestra (Nikol Simić) nevjeste, od koje je starija sestra kuma, stariji brat (Dominik Lešić) i mlađi brat (Marin Trojković) mlade nevjeste te kum mladoženje (Ivan Morača) i roditelji mladoženje (Katica Grgurević i Marijo Bačko).
Scena: mjesto izvedbe je plato ispred župne crkve sv. Kuzme i Damjana u Lastovu. Trijem ispred crkve je okićen i predstavlja dom mlade nevjeste. Ispred trijema je postavljen stol koji predstavlja kućanstvo mlade ukrašen „merlićima“ (ukrasni stolnjaci) i cvijećem s tradicionalnim slasticama, vinom i prošekom. Isti takav stol postavljen je suprotno na platou te predstavlja kućanstvo mladoženje i na isti način je postavljen. Glavna vrata crkve su otvorena.
Na početku predstave nalazi se „svaća“ mlade u trijemu. Glavni likovi te svaće su mlada nevjesta, majka i otac mlade, sestre i braća mlade i ostali.
Na Dolcu ispod crkve, na skalama (stepenicama) čeka mladoženjina povorka. To su mladoženja, kum, roditelji mladoženje i ostali.
Nastup počinje s početkom pjesme „Zaprela se kudjeja“. Mladina povorka pjeva dok izlazi iz trijema u redoslijedu: mlada s majkom i ocem, sestre, braća i ostali, te stane uz svoj stol nastavljajući pjevati.
Dok se pjeva, mladina braća sastavljaju kudjeju. Drvene dijelove spajaju i na vrhove kudjeje nabijaju lijepe jabuke. Stariji brat drži kudjeju i prikuplja darove, dok mlađi brat nosi krošnju s darovima u kojoj se nalazi i bijelo cvijeće za posipanje mladenaca.
Kitica pjesme „Iskupi je domaćica…“ posljednja je prije pozdrava mladoženje i roditelja.
Mladoženja: „Faljen Bog!“
Majka mlade: „Vazda budi! Dobro došli.“
Mladoženja: „Još bolje Vas našli.“
Majka mlade potom solo pjeva kiticu „Evo tebi kćeri moja…“ dok kiti kćer svojim nakitom koji joj želi pokloniti. Ostali članovi mladinog domaćinstva stavljaju darove na kudjeju – to su starinske marame, korduni (ukrasne trake), merlići i zlatnici.
Zatim mladoženja i mlada, obučeni u narodne nošnje, zajedno s kumovima i sestrama ulaze u crkvu. Braća s kudjejom i krošnjom čekaju ispred crkvenih vrata, dok ostali pjevaju kraj stola mlade tradicionalnu pjesmu „Pod onu goru visoku“.
Par izlazi iz crkve te se na vratima ljubi, a braća ih posipaju bijelim cvijećem. Svi nazočni plješću, a potom slijedi pjesma „Lijepa se Mare udala“:
Lijepa se Mare udala
u ovu blagu nedjelju…
Mladi par, praćen kumovima, braćom i sestrama, šeta kroz publiku okupljenu oko crkvenog platoa, primajući čestitke i poklone na kudjeju. Pokloni se mogu ranije podijeliti publici kako bi se istakli starinski predmeti. Uz šalu i pjesmu, roditelji mladoženje stoje uz svoj stol, a majka mladoženje drži čašicu blagoslovljene vode s zlatnim nakitom koji želi pokloniti mladoj.
Mladenci s ostalim sudionicima kreću u povorku do stola mladoženje, nastavljajući pjevati „Lijepa se Mare udala“ ili, ako je pjesma završila, „Pod onu goru visoku“.
Kod stola mladoženje roditelji blagoslivljaju mladu, a majka mladoženje pruža joj pripremljenu čašicu koju ona ispija. Mladoženja joj pomaže staviti nakit na sebe dok pjesma traje.
Zatim mladenci staju uz stol i počinje zdravica:
„Na grančici ptica stoji
Podignula rep…“
Zdravica se nastavlja uz sudjelovanje roditelja i društva, prema tekstu pjesme.
Nakon zdravice pjevaju se starinske pjesme, poput „Ljubio se golub bijeli“:
Ljubio se golub bijeli sa golubicom
Gledao ga mlado momče sa djevojčicom…
Dok traje pjesma, braća mlade predaju mladoj nakićenu kudjeju koju ona potom pruža svojoj sestri, a mladenci zaplešu.
Scenski nastup završava zajedničkim darom i odabranom pjesmom, primjerice „Tamo na divnom Jadranu plavom“ ©Kristo Kučarić.