Pod onu goru visoko
cvijeće je modro i žoto
Pod njom mi konji igraju
svilene uzde kidaju
Jer mi se largo spremaju
po lijepu Maru u majke
Kad su mi po nju hodili
usput su višnje sadili
Kad su se s Marom vraćali
usput su višnje trgali
Mari ih na konja davali
Mare ih neće da jede
Nego ih konju davala
ni konj ih neće da zoblje
Nego ih baca pod noge
ostane Mare žalosna
Sjede u travu zelenu
raširi skuto svileno
Pade joj zlatna jabuka
ostane Mare radosna
Najde mi Maru gdje spava
on nezna što će činiti
Oli će Maru buditi
oli će dare ostiti
On Maru neće da budi
neg na nju metne darove
Na bijelo grlo kolanu
na desnu ruku prstene
Kada se od sna probudi
pa sama sobom govori
Bože moj otkle mi ovi dar
da rečem da mi je od tebe
Od tebe nijesam dostojna
da rečem da mi je od brata
Ja brata mlada još imam
da rečem da mi je od draga
Drag mi je largo daleko
u lijepom mjestu Levantu
Njega mi mamu Grkinje
Grkinje lijepe djevojke
U pasu tanke visoke
u licu bijele rumene
A mene mladu ostavi
ostavi i zaboravi