Lastovska kolenda

Lastovska kolenda oduvijek je bila pjesma puta, susreta i zajedništva. U svom izvornom obliku kolendavati su išle isključivo muške skupine, okupljene od prijatelja, koje su uglavnom na Badnju večer nakon ponoćke i na Staru i Novu godinu obilazile doslovno svako lastovsko kućanstvo. Izuzetak su bile samo kuće u koroti – kraj njih se prolazilo u tišini, bez pjesme, jer se i u najvećem veselju poštovala tuga bližnjega.

Tek pedesetih godina 20. stoljeća kolendi se počinju pridruživati i žene. Do tada je uvijek netko morao ostati doma kako bi dočekao kolendare, jer se išlo redom, od vrata do vrata i iz svakog kućanstva je netko morao nastaviti s kolendarima do sljedećih kuća. S vremenom se običaj počeo vezivati  uz kućanstva roditelja, kumova i prijatelja, ne više sva kućanstva. Mlađe žene, sve češće su se uključivale u kolendavanje.

Svaki je ulazak u kuću bio obilježen i grančicom masline ili drugog zelenila, koja bi se pričvrstila poviše vrata kao znak blagoslova doma i čeljadi. Na stolovima su čekali prkle, skalice, mjenduli, prošek, rozolina (maraskina), vino, rakija od rozica i sve ono što je domaćinstvo moglo i htjelo iznijeti pred kolendare. Pjesma se nastavila uz čašu, zalogaj i smijeh, pa se dalje kretalo prema sljedećoj kući.

Kitice su se nadopunjavale kroz vrijeme, kako se koja skupina sjetila, ali su prva i zadnja kitica uvijek imale isto značenje – traženje ulaza i zahvalu domaćinima na primanju. Kolendavalo se i za Staru i Novu godinu, ponešto drukčijim riječima, prvenstveno refrena, ali uz ista pravila i isti duh poštovanja. Rijetko se događalo da se vrata ne otvore, a i tada je pjesma znala odgovoriti svojom kiticom.

Danas se kolendavanje događa sve rjeđe, često u tek jednoj skupini. Upravo zato ovo poglavlje postoji na našem Lastovskom buralu– da se običaj ne izgubi, da ostane zapisan i da ponovno pronađe put do mladih. Nadamo se i novim kiticama, jer kolenda nije zatvorena, nego živa tradicija koja raste iz radosti, druženja i stvaranja.

Veliku pomoć u prisjećanju i povezivanju starih kitica pružila nam je Marija Kapiteli, voditeljica crkvenog zbora, koja svojim znanjem i iskustvom već godinama čuva i prenosi lastovske blagdanske običaje.

Ako u sebi nosite još koju uspomenu, priču, fotografiju, video ili zvučni zapis – podijelite ih s nama na ovom portalu pod „Pomozite nam sačuvati kulturnu baštinu otoka Lastova“

Neka Lastovska kolenda ne ostane samo sjećanje, nego i pjesma koja se nastavlja pjevati.

Božićno kolendavanje:

Početak u običnim kućanstvima:

Dobra večer, moj gosparu,
Večerašnji kolendaru.
U gospara našega pred dvore,
Pjevajmo, pjevajmo sve do zore.

Početak u kućanstvima bolje stojećih građana ili svećenika:

Dobra večer naš čestiti,
Došli smo vam veseliti.
U gospara našega pred dvore,
Pjevajmo, pjevajmo sve do zore.

---

Užanca je naša stara
Doć veselit u gospara.
U gospara našega pred dvore,
Pjevajmo, pjevajmo sve do zore.

Njesmo došli da prosimo
Već da dvore veselimo.
U gospara našega pred dvore,
Pjevajmo, pjevajmo sve do zore.

Došli smo vas pohoditi
Vaše dvore veseliti.
U gospara našega pred dvore,
Pjevajmo, pjevajmo sve do zore.

Veselimo vaše dvore
Pjevat ćemo sve do zore.
U gospara našega pred dvore,
Pjevajmo, pjevajmo sve do zore.

Nemojte se vi prepasti
Mi smo društvo svih časti.
U gospara našega pred dvore,
Pjevajmo, pjevajmo sve do zore.

---

Sljedeće tri kitice su nastale u novije doba:
Došli smo vam ‘s Portorusa
U karijoli od kupusa.
U gospara našega pred dvore,
Pjevajmo, pjevajmo sve do zore.

Pasali smo preko lokve,
Donjeli smo list od smokve.
U gospara našega pred dvore,
Pjevajmo, pjevajmo sve do zore.

Dok smo našli vašu kuću,
Razdrli smo svu obuću.
U gospara našega pred dvore,
Pjevajmo, pjevajmo sve do zore.

---

Sonaturu rozolina,
A družini dobra vina.
U gospara našega pred dvore,
Pjevajmo, pjevajmo sve do zore.

Otvorite škafetine
Izvadite biškotine.
U gospara našega pred dvore,
Pjevajmo, pjevajmo sve do zore.

Domaćici dajte ključe,
Da mjendula nam istuče.
U gospara našega pred dvore,
Pjevajmo, pjevajmo sve do zore.

Oli lemun ol’ naranču
Za ne povrć star’ užancu.
U gospara našega pred dvore,
Pjevajmo, pjevajmo sve do zore.

Sad nam vrata otvorite
I u dvore nas primite.
U gospara našega pred dvore,
Pjevajmo, pjevajmo sve do zore.

Nit’ je bilo nit’ će biti
Da nam nećeš otvoriti.
U gospara našega pred dvore,
Pjevajmo, pjevajmo sve do zore.

Ako nećeš otvoriti
Vrata ćemo razvaliti.
U gospara našega pred dvore,
Pjevajmo, pjevajmo sve do zore.

---

Kitica koja se pjeva ako domaćinstvo ne otvara vrata veseloj skupini:

Ispred kuće drvo loza
A u kući gospar koza.

U gospara našega pred dvore,
Pjevajmo, pjevajmo sve do zore.

---

Pri zavšetku kolendavanja kada skupina izlazi iz domaćinstva:

Prlećela golubica
Živjela nam domaćica.
U gospara našega pred dvore,
Pjevajmo, pjevajmo sve do zore.

---

NOVOGODIŠNJE KOLENDAVANJE:

Oj mladosti plemenita,
Na spasenje svega svijeta.
Oj mladosti plemenita,
Na spasenje svega svijeta.

Čestito vam dan Silvestra
A za sutra nova festa!
Oj mladosti plemenita,
Na spasenje svega svijeta.

A za doć do vaše kuće
Razdrli smo par obuće.
Oj mladosti plemenita,
Na spasenje svega svijeta.

Ovi mali što trumbeće
Hoće mu se kilo leće.
Oj mladosti plemenita,
Na spasenje svega svijeta.

One noge od pračića
Što su ostali od Božića.
Oj mladosti plemenita,
Na spasenje svega svijeta.

Bolje da ih nama date
Nego da ih mačka ukrade.

Oj mladosti plemenita,
Na spasenje svega svijeta.